Tužba S.G. i drugi za diskriminaciju protiv Skupštine Crne Gore

slide-monitoring

U tužbenom zahtjevu S.G. tuži Skupštinu Crne Gore, jer mu 29. i 30. jula 2013. godine nije dozvoljeno da zajedno sa saradnicima S.M. i M.P. prisustvuje sjednici skupštinskog Odbora za ekonomiju i budžet, kada je raspravljano o ukidanju poreza na dodatu vrijednost za igre na sreću. Tužbom se navodi da Odbor nije imao prava da određuje ko će predstavljati UPIS, objašnjavajući da se i u ime drugih NVO-a poziv šalje direktorima organizacija, a da oni obezbjeđuje predstavnike. UPIS je ovlastio navedena lica, ali su eliminisani, omalovažavani, vrijeđani i poniženi. Problem nije bilo samo to što S.G. nije dozvoljeno da prisustvuje sjednici Odbora, sjednici na kojoj se raspravljalo o propisu čiji je UPIS bio predlagač, već i sve ono što se dešavalo neposredno prije i poslije toga, a što se odnosi na vrijeđanje i prozivke pojedinih članova odbora i poslanika Skupštine na račun S.G. i njegove saradnice kao lica koja su bezbjedonosno interesantna. Tužbom se predlaže da se S.G. dosudi 100.000 eura, UPIS-u 50.000, a M.P. i S.M. po 25.000 eura.

Tužbom se traži da se donese presuda da su tužioci diskriminisani, da se zabrani tuženoj strani ponavljanje diskriminacije, te isplati nadoknada zbog nematerijalne štete usljed dikriminacije i povrede prava ličnosti, te da tuženi presudu objavi o svom trošku u svim dnevnim novinama i na državnom javnom servisu u primjerenom terminu u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Osnovno državno tužilaštvo protiv Mirkovića i Ražnatovića zbog prebijanja aktera i autora spota Mi smo dio ekipe i njihovog prijatelja novinara M.B.

slide-monitoring

Prema optužnici, N.R. i D.M. su, zajedno sa još jednom osobom, u noći između 9. i 10. septembra 2011 godine, nasrnuli su na D.M., T.V. i M.B. i nanijeli im lakše povrede. N.R. i D.M. na teret se stavlja krivično djelo nasilničko ponašanje iz člana 399 Krivičnog zakonika. Sumnja se da je razlog navodnog napada prvi LGBT spot u Crnoj Gori, čiji je reditelj D.M., dok T.V. glumi u njemu. M.B. se nalazio u društvu mladića u vrijeme navodnog napada.

Slučaj M.M.I. je počeo podnošenjem tužbe Osnovnom sudu u Podgorici od strane Osnovnog državnog tužilaštva 13.09.2012. godine. Suđenje je počelo 12.10. 2012. godine, ali je onda više puta odlagano zbog nedolaska tuženog na ročište, nemogućnosti branioca optuženih da se pojavi na suđenju, kažnjavanja branioca zbog neblagovremenog dostavljanja sudu obavještenja da neće moći da se pojavi na sudu što je uzrokovali da njegova punomoćna zamjena se pojavi na suđenju bez upoznatosti sa predmetom, što je opet izazvalo pomjeranje početka postupka. Nakon toga 27.12.2012. branilac optuženih je tražio izuzeće do tada postupajućeg sudije, što je ponovo pomjerilo početak suđenja, koji se desio 30.04.2013., i trajalo kroz ročišta 30.04.2013.; 13.06.2013.; 26.08.2013.; 2511.2013.; 17.01.2014.; 25.02.2014.; 21.03.2014.; 26.04.2014.; 15.05.2014.; 30.05.2014. do 02.06.2014. godine, kada je izrečena presuda.

Tužba K.A.V. protiv Željezničkog prevoza Crne Gore zbog mobinga

slide-monitoring

K.A.V.  podnijela je 08.02.2013. godine tužbu Osnovnom Sudu u Podgorici protiv Željezničkog prevoza AD Podgorica, R.N. (predsjednika Borda direktora a sada pomoćnika Ministra za saobraćaj) i M. Z. (izvršnog direktora) zbog: kontinuiranog zlostavljanja na radu, čl. 2 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu i čl. 8a Zakona o radu; povrede  prava ličnosti iz čl. 149 Zakona o obligacionim odnosima; favorizovanja drugih zaposlenih i svojevrsne stigmatizacije tužilje, u suprotnosti sa čl. 6 i čl. 7 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čl. 23 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, te čl. 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, koji u sklopu zabrane diskriminacije, uključuju i pravo na pravične i odgovarajuće uslove rada.

K.A.V. je tužila Željeznički prevoz zbog mobinga i diskrimacije na poslu, navodeći u tužbi da početak njenog zlostavljanja i psihičkog maltretiranja datira još od 2010. godine i da je bila meta uvredljivog i ponižavajućeg ponašanja njenih pretpostavljenih. U tužbenom zahtjevu je tražila da joj se na ime povrede ugleda i časti isplati 20 000 €.

Tužba M.Š. protiv Fonda za Zdravstveno osiguranje za diskriminaciju po osnovu invaliditeta i nakanadu nematerijalne štete

slide-monitoring

U tužbenom zahtjevu se tvrdi da je M.Š. 17.10. 2012. godine nije kao lice sa invaliditetom mogao pristupiti prostorijama filijale Fonda za zadravstveno osiguranje u Podgoricida bi izabrao stomatologa po osnovu Zakona o zdravstvenom osiguranju. Naime, kao korisnik elektromotornih kolica nije bilo načina da uđe u prostoriju, jer ne postoji rampa već do ulaza vodi stepenište od nekih 10-ak stepenica. Tužilac smatra da je diskriminisan po osnovu invaliditeta shodno članu 18, stav 2 Zakona o zabrani diskriminacije, kao i u smislu člana 8 Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Shodno Zakonu o obligacionim odnosima  tužilaca zahtijeva i nadokanadu nematerijalne štete za povredu časti i ugleda u visini od 3 000 eur.

Pravni osnov tužbe bazira se na činjenici da je tuženi prekršio pozitivno pravne propise Crne Gore, prije svega Ustav i to stav 2 člana 8 kojim se propisuje zabrana svake posredne i neposredne diskriminacije po bilo kom osnovu, člana 17, stav 2 kojim se propisuje da su svi pred Zakonom jednaki bez obzira na bilo koju posebnost ili lično svojstvo, te odredbu člana 28 stav 1 koji jemči dostojanstvo i sigurnost čovjeka. Takođe, po članu 2 Zakona o zabrani diskriminacije propisana je zabrana bilo kojeg vida diskriminacije, po bilo kom osnovu.

Tužba M.M.I. za diskriminaciju protiv Skupštine Crne Gore zbog nepristupačnosti

slide-monitoring

U tužbenom zahtjevu M.M.I. tvrdi da je u periodu od 03.09. 2013. Do 18. 12.2013. više puta  pretrpjela neposrednu diskriminaciju od Skupštine Crne Gore usljed činjenice da kao lica sa invaliditetom nema nesmetan pristup i kretanje unutar javne ustanove a što je protivno pozitivno pravnim propisima države Crne Gore i predstavlja diskriminaciju.

Slučaj M.M.I. protiv Skupštine Crne Gore zbog diskriminacije počeo je podnošenjem tužbe osnovnom sudu u Podgorici 02.12.2013. godine. Nakon toga 17.02.2014. godine održano je pripremno ročište, da bi 20.03.2014. godine uslijedilo glavno ročište na kojem je zaključeno da se postupak pred sudom okonča presudom koja je i donesena 08.04.2014. godine.

LGBT Forum Progress i Equista protiv S.R. zbog diskriminacije

slide-monitoring

Nevladine organizacije „LGBT Forum Progres“ i Centar za antidiskriminaciju „Ekvista“ tužile su univerzitetskog profesora Slobodana Radonjića jer je javno iznio niz kvalifikacija na račun LGBT osoba. NVO su podnijele tužbu Osnovnom sudu u Podgorici zbog Rodonjićevih stavova o LGBT osobama, objavljenih u „Danu“.Posebnu tužbu protiv Radonjića podnio je i Zdravko Cimbaljević zbog diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i naknade nematerijalne štete.Radonjić je u tekstu iznio niz kvalifikacija na račun LGBT osoba, nazivajući ih bolesnim, nesrećnim i neispunjenim ljudima. “Afirmisanje njihovih prava treba ograničiti i zabraniti zarad budućnosti djece, ponosa roditelja i porodice”, izjavio je Radonjić u svom autorskom tekstu.

Slučaj LGBT Foruma progres i Ekviste protiv profesora S.R. zbog diskriminacije počeo je podnošenjem tužbe osnovnom sudu u Podgorici 10.15.2011. godine. Suđenje se odvijalo kroz ročišta održana 27.06.2012.;  18.07.2012.; 25.09.2012.; 16.10.2012.; 14.12.2012.; 28.01.2013.; 14.03.2013., da bi završna rasprava uslijedila 19.04.2013. a presuda u ovom slučaju donesena 17.05.2013. godine.

S.M. protiv Gimnazija Niko Rolović- Bar

slide-monitoring

Učenici, sadašnjih i bivši, kao i nastavni kadar JU Gimnazija ,,Niko Rolović” u Baru obavijestili su nevladinu organizaciju “LGBT Forum Progres” da su krajem novembra 2013. godine, učenici četvrtog razreda ove Gimnazije, uputili zahtjev pedagoškinji škole gospođi S.V., da se fotografije izložene u školi, svojevremeno urađene od strane S.M., nekadašnjeg učenika Gimnazije „Niko Rolović“ a sada javno ekspiniranog pripadnika LGBT zajednice uklone. Učenici su svoj zahtjev argumentovali činjenicom da je Stevan Milivojević “gej” i te da je to “sramota za gimnaziju”. Pedagoškinja škole, gđa S.V., kako bi se spriječilo njihovo uništenje, predložila je učenicima prebacivanje slike u njenu kancelariju. Učenici su prihvatili to rešenje.

Slike su prebačene ali je, prema navodima iz tužbe, sam kompromis prozveo diskriminaciju. Školski autoriteti nisu primjereno reagovali pred prvim izazovom diskriminacije i aktivno su doprinijeli nepovoljnijem položaju osoba samo zbog njihove različite (homoseksualne) seksualne orjentacije. Ovakvim postupkom je kompletna LGBT zajednica u Crnoj Gori, koju naša organizacija od 2010. aktivno okuplja i zastupa, stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na sve druge osobe