Izveštaj sa suđenja: LGBT Forum Progress i Equista protiv S.R. zbog diskriminacije

Br. predmeta:  1882/11
Sud:  Osnovni sud Podgorica
Sudija: Ana Perović Vojinović
Tužilac: LGBT Forum progres i Centar za antidiskriminaciju Ekvista

Tuženi: Prof. dr S.R.

Nevladine organizacije „LGBT Forum Progres“ i Centar za antidiskriminaciju „Ekvista“ tužile su univerzitetskog profesora Slobodana Radonjića jer je javno iznio niz kvalifikacija na račun LGBT osoba. NVO su podnijele tužbu Osnovnom sudu u Podgorici zbog Rodonjićevih stavova o LGBT osobama, objavljenih u „Danu“.Posebnu tužbu protiv Radonjića podnio je i Zdravko Cimbaljević zbog diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i naknade nematerijalne štete.Radonjić je u tekstu iznio niz kvalifikacija na račun LGBT osoba, nazivajući ih bolesnim, nesrećnim i neispunjenim ljudima. “Afirmisanje njihovih prava treba ograničiti i zabraniti zarad budućnosti djece, ponosa roditelja i porodice”, izjavio je Radonjić u svom autorskom tekstu.

Slučaj LGBT Foruma progres i Ekviste protiv profesora S.R. zbog diskriminacije počeo je podnošenjem tužbe osnovnom sudu u Podgorici 10.15.2011. godine. Suđenje se odvijalo kroz ročišta održana 27.06.2012.;  18.07.2012.; 25.09.2012.; 16.10.2012.; 14.12.2012.; 28.01.2013.; 14.03.2013., da bi završna rasprava uslijedila 19.04.2013. a presuda u ovom slučaju donesena 17.05.2013. godine.

Tužba LGBT Foruma progres i Equiste: Tuženi je dana 09.maja 2011. godine oglasio ličnim stavom u tekstu u dnevnim novinama Dan  pod nazivom ,,Prada ruganja crnogorskom ponosu”, u rubricu povodi gdje iznosi niz kvalifikacija i stavova kojima sasvim otvoreno vrijeđa i ponižava građane Crne Gore koji su homoseksualne orjentacije, oslovljava ih neprimjereno i naučno neutemeljeno, ponižava ih i na jako diskriminatoran način  tvrdeći za njih da su bolesni ljudi, da njihova prava i afirmacija njihovih prava treba ograničiti i zabraniti zarad budućnosti djece.

Ovim stavom tuženi dodatno ugrožava položaj i prava osoba homoseksulane orjentacije, obmanjuje javnost šireći neistine o njima, podstiče ionako izraženu homofobiju, na različit tretman ovih osoba i ugrožava slobodu okupljanja. Takođe i sigurnost ovih osoba.

Parada ponosa koji organizuju tužitelji spada u legalno i legitimno sredstvo slobode izražavanja i okupljanja i priznata je u drugim zemljama kao događaj kojim kompletno društvo pokazuje privrženost univerzalnim vrijednostima i načelima na kojima počiva Evropska unija i današnja međunarodna zajednica.

Tuženi se putem medija direktno obraća roditeljima i između ostalog poručuje da roditelji nadan povorke trebalo da sklone djecu sa ulica i ne dozvole im da gledaju ,,tu bruku na televiziji”. Tuženi upozorava da majka sinu nakon povorke nikada neće moći da kaže ,,ti si moj ponos”, te da neće biti više nadahnutih govora sa rečenicom ,,bio si ponos našeg plemena”. Ova rečenica govori o tome da osobe homoseksulane orjentacije nijesu ponos svojih roditelja i šire porodice i da se ne mogu ponositi svojim ukupnim identitetom iako je homoseksulana orjentacija samo jedan njegov dio. Dalje, u svom autorskom tekstu tuženi naziva povorku reklamiranjem koje će pokvariti današnju djecu i dovesti do nepravilnog biološkog razvoja, te tvrdi da je homoseksualnost porok a ne, kako tvrdi savremena nauka, ravnopravna seksualna orjentacija.

Tuženi navodi u svom tekstu ,,Uzroci manifestacija nekih oblika homoseksulanosti su u nepravilnom vaspitanju (zabrana druženje ili stvorena odbojnost prema suprotnom polu), a slabije uslovima života (internati, kasarne, zatvori, sportski kolektivi, brodovi). Zašto onda reklamiramo homoseksualiszam pred djecom? Zašto ne tražimo uzroke homoseksualnosti i prikladan način liječenja? Na sve homoseksualce se ne promjenjuju iste metode liječenja. Zašto moramo reklamirati takav porok i nazivati ga paradom ponosa?”. Na ovaj način tuženi kvalifikuje homoseksualnost kao bolest i na taj način kvalifikuje osobe ove orjentacije kao bolesne ljude.

Tuženi dalje homoseksulne osobe naziva bolesnim, nedokazanim, nesretnim i nenormalnim ljudima koji ne vode lijep i normalan život ,,Zašto se homoseksualcima ne nudi pomoć da se oslobode pobune, samoće i da pronađu mogućnost prirodnog i normalnog života?”.

Takođe, vrlo je zabrinjavajuće što tuženi traži i prmoviše sakupljanje podataka o osobama homoseksualne orjentacije i na taj način ih izlaže dodatnoj opasnosti i nasilju ,,Evropa traži da na paradi ponosa budu naši funkcioneri. Pa. kakao da ne! I oni su naš ,,ponos”, izuzimajući ministra ljudskih i manjinskih prava Ferhata Dinošu. Kod nas je homoseksulnost rijetka bolest ili porok ili prikrivena. Na zapadu, čitamo, to je prava epidemija, pa zašto da mi prikrivamo naš ponos. Učesnici parade nemaju adresu, a treba ih dobro zaštititi, jer treba čuvati i njegovati svoj ponos. Pa dobro, demokratski je sve snimati da znamo ko su, ko je naš ,,ponos”.”,  ocijenio je S.R.

S obzirom da NVO-i koje rade na organizaciji događaja Parade ponosa, javno zastupaju interese osoba različite seksualne orjentacije, štite ih od diskriminacije, nasilja i zlostavljanja, promovišu naučnu činjenicu o ravnopravnom tretiranju svih seksulanih orjentacija, s obzirom na nivo homofobije i socijalne distance prema LGBT ososbama u Crnoj Gori i činjenicu da je tuženi univerzitetski radnik koji svoje stavove može da promoviše i prilikom relaizacije nastave i tako obmanjuje mlađe generacije koje vaspitava i obrazuje smatramo da Sud, treba da razmotri ovaj slučaj i obustavi zbog ovakvog grubog javnog nastupa tuženog posljedice diskrimimacije koje su snažne i još uvijek traju.

Tuženi je ovakvim ponašanjem prekršio pozitivne materijalne propise Države Crne Gore.

Ponašanje tuženog je u suprotnosti sa: Ustavom Crne Gore, koji odredbom član 8 stav 1 zabranjuje neposrednu ili posrednu diskriminaciju po bilo kom osnovu, odredbom člana 17 stav 2 propisano je da su svi pred zakonom jednaki bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo, odredbom člana 28 stav 1 jemči se dostojanstvo i sigurnost čovjeka.

Odredbama člana 2 Zakona o zabrani diskriminacije propisano je: ,,Zabranjen je svaki oblik diskriminacije, po bilo kom osnovu. Diskriminacija je svako neopravdano, pravno ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje postupanja prema jednom licu, odnosno grupi lica u odnosu na druga lica, kao i isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva nekom licu u odnosu na druga lica, koje se zasniva na rasi, boji kože, nacionalnoj pripadnosti, društvenom ili etničkom porijeklu, vezi sa nekim manjinskim narodom ili manjinskom nacionalnom zajednicom, jeziku, vjeri ili uvjerenju, političkom ili drugom mišljenju, polu, rodnom identitetu, seksulanoj orijentaciji, zdravstvenom stanju, invaliditetu, starsosnoj dobi, imovinskom stanju, bračnom ili porodičnom stanju, pripadnosti grupi ili pretpostavci o pripadnosti grupi, političkoj partiji ili drugoj organizaciji, kao i drugim ličnim svojstvima. Neposredna diskriminacija postoji ako se aktom, radnjom ili nečinjenem lice ili grupa lica, u istoj ili sličnoj situaciji, dovode ili su dovedeni, odnosno mogu biti dovedeni u nejednak položaj u odnosu na drugo lice ili grupu lica po nekom od osnova iz stav 2 ovog člana, osim ako su taj akt, radnju ili nečinjenje objektivno i razumno opravdani zakonitim ciljem, uz upotrebu sredstava koja su primjerena i neophodna…”

Odredbom člana 19 Zakona o zabrani diskriminacije propisano je:

,,Svako pravljenje razlike, nejednako postupanje ili dovođenje u nejednak položaj lica po osnovu rodnog identiteta ili seksualne orijentacije smatra se diskriminacijom. Svako ima pravo da izrazi svoj rodni identitet i seksulanu orjentaciju. Rodni identitet i seksualna orijentacija su privatna stvar svakog lica i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svom rodnom identitetu i seksualnoj orjentaciji”.

Kako je Crna Gora donijela Zakon o ratifikaciji Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Zakon o ratifikaciji Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, ponašanje tuženog lica nije u skladu sa pravilima ova dva dokumenta, koja su i te kako obavezujuća za državu potpisnicu, tj. Za državu Crnu Goru.

U tužbenom zahtjevu se u skladu sa svim naprijed navedenim traži da sud utvrdi povredu tužitelja diskriminacijom po osnovu seksualne orjenatcije, zabrani se tuženom ponavljanje radnje diskriminacije i oibavezuje tuženi da putem dnevne novine DAN, o svom trošku, u roku od 15 dana od dana paravosnažnosti presude, objavi javno izvinjenje svim građanima homoseksulane orijenatcije.

Na ročištu zakazanom za 27.06.2012. godine, kancelarija broj 55, sa početkom u 13:15, konstatuje se da je pristupio punomoćnik tužitelja I i II reda D.K., dok za tuženog nije pristupio niko iako je poziv uredno dostavljen. Pregledom spisa predmeta, utvrđuje se da nema dokaza da je tuženi lično lično primio tužbu uz propratni akt, s tim što punomoćnik tužitelja predaje punomoćje za tužitelja II reda, pa moli sud za odlaganje da bi u naloženom roku dostavila punomoćje za tužitelja I reda. Takođe, na ovom ročištu punomoćnik tužitelja moli sud za razgledanje i fotokopiranje predmetnih spisa.

Sud donosi rješenje da se ročište odlaže i zakazuje za 18.07.2012. godinu sa početkom u 10:45, o čemu se prisutne stranke obavještavaju proglašenjem rješenja i upozoravaju da drugi poziv neće dobiti.

Dozvoljava se punomoćnici tužitelja da nakon završetka ročišta preduzme radnju vršenja uvida i fotokopiranja spisa.

Nalaže se prisutnom punomoćniku tužitelja II reda da dostavi punomoćje za zastupanje i za tužioca I reda, u roku od 8 dana od današnjeg ročišta, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Sudija donosi rješenje da se tuženom za sledeće ročište obnovi dostavljanje tužbe uz propratni akt preko upravitelja pisarnice prema raspoloživoj adresi u spisima predmeta.

Suđenje je nastavljeno na ročištu od 18.07.2012., kancelarija broj 55, sa početkom u 10:45. Na suđenju se konstatuje se da je pristupio punomoćnik tužitelja, koji je postupio shodno nalogu suda sa prethodnog ročišta i dostavio punomoćje za tužitelja II reda dok za tuženu stranu niko nije pristupio na ročište, niti ima dokaza da je tuženi uredno obaviješten. Kako ne postoje procesne pretpostavke za održavanje ročišta isto se odlaže za 25.09.2012. godine u 08:45 o čemu prisutni obavještavaju pa drugog poziva neće biti, te upozoravaju na posljedice izostanka. Za sledeće ročište pozvati tuženog preko upravnika pošte Podgorica i upravitelja parnične pisarnice.

Na ročištu koje je bilo zakazano za 25.09.2012., kancelarija broj 55, sa početkom u 08:45 konstatuje se da je pristupila punomoćnica tužitelja, a da za tuženog nije niko pristupio i nema dokaza da je isti uredno obaviješten. Poziv mu je upućen preko Upravnika pošte, na ličnoj dostavnici postoji evidencija da mu je tri puta dostavljan izvještaj, ako i obavještenje i saopštenje od pošte, s tim što poziv nije preuzet već je isti zajedno sa ličnom dostavnicom vraćen sudu.

Pregledom spisa predmeta utvrđuje se da je tuženi uredno primio poziv na adresu koja je naznačena za jedno od ranijih ročišta.

Sud donosi rješenje da se ročište odlaže a naredno zakazuje za dan 16.10.2012. godine sa početkom u 08:45, o čemu se prisutna stranka obavještava proglašenjem rješenje i upozorava da drugog poziva neće dobiti. Za sledeće ročište pozvati tuženog preko Upravitelja pisarnice pozivom i kopijom zapisnika.

Slučaj se nasatvlja odvijati pred sudom ročištem od 16.10.2012., kancelarija broj 55, sa početkom u 08:45.

Na ročište pristupili su punomoćnica tužitelja kao i tuženi lično S.R., novinarka dnevnog lista DAN N.P., D.M., P.M. i R.P. u svojstvu javnosti.

Prisutni tuženi iskazuje da mu nije dostavljena tužba uz propratni akt, pa sud shodno čl. 12 ZPP-a poučava tuženog da se ima rok od 30 dana izjasniti na uručenu tužbu i dostaviti dokaze u prilog svojih navoda, na što tuženi lično ističe da neće koristiti zakonsko pravo, već da se danas može izjasniti na tužbu.

Sud donosi rješenje da počne rasprava. Punomoćnica  ostaje pris vemu kao u tužbi. Predlaže da se kao dokaz pročita članak iz dnevnog lista DAN pod nazivom ,,Parada ruganja crnogorskom ponosu”, saopštenje koje je tuženi dostavio redakciji DAN-a i svojeručno ga potpisao, predlaže saslušanje ovlašćenih predstavnika tužilaca Z.C. i M.Š.. Takođe, predlaže i saslušanje svjedoka T.R., koja je po saznanju tužilačke strane je sada novinar Dnevnog lista Vijesti.

Tuženi je upoznat sa referatom i sadržinom tužbe ističe da se povodom ove pravne stvari spor okončao na način što je predmetna tužba povučena i predaje sudu rješenje P br. 1893/11 od 04.04. 2012. godine, koju je odluku donio ovaj sud, akojom se smatra da je tužba povučena. Stojim iza članka koji je objavljen u Dnevnom listu Dan kao i reagovanja koje je objavljeno povodom predmetnog članka. Takođe, predaje i dokaz o dopisu predsjedniku suda da nije do danas dobio tužbu i potpisao dostavnicu. Dalje, on ističe da, iako je od njega traženo da se izvini homoseksualcima, tvrdi da u Crnoj Gori postoji samo jedan. U potpunosti sporim tužbeni zahtjev, smatra da nema diskriminacije kako to tvrde tužioci. Predaje sudu i tekst regovanja iz DAN-a. Ukazuje da homoseksualci mogu biti samo množina, a da nije iskazao u svom tekstu ime niti jednog jedinog homoseksualca u Crnoj Gori, što je po njegovom mišljenju dovoljan razlog za odbijanje tužbe kao neosnovane, jer je očigledno cilj tužioca da se reklamiraju preko njegovog rada. Takođe, smatra da ukoliko tužioci znaju da postoji više homoseksualaca da dostave spisak da bi se dokazalo da je to množina. Takođe, predlaže sudu da se u svojstvu svjedoka saslušaju potpisnici dopisa rektoru i to D.U. i T.G., koji će se saslušati na okolnosti iz predmetnog dopisa.

Punomoćnica tužioca smatra da je ovakav dokaz od strane tuženog potpuno suvišan, vodi odugovlačenju postupka, a krajnju ocjenu ostavlja sudu.

Pošto je poučen shodno čl 12 ZPP-a o dokaznom sredstvu saslušanjem stranaka, to tuženi izjavljuje da će upravo svojim iskazom otkloniti svaku sumnju da je bila u pitanju diskriminacija.

Sud donosi rješenje da se usvajaju pismeni dokazi tužilačke i tuženi strane, pa se isti imaju provesti na glavnom ročištu koje je zakazano za 14.12.2012. godine sa početkom u 09:00, o čemu se prisutne stranke obaviještavaju proglašenjem rješenja i upozoravaju da drugi poziv neće dobiti.

Određuje se saslušanje ovlašćenih predstavnika tužilaca i tuženog u svojstvu parničnih stranaka i određuje se saslušanje svjedoka T. R. na okolnosti iznijete referatom tužbe. Za sledeće ročište pozvati imenovanog svjedoka dok se prisutni punomoćnica tužioca obavezuje da zastupnike obavijesti za sledeće zakazano ročište na kom će se saslušati u svojstvu parničnih stranaka. Sud će o predloženim svjedocima od strane tuženog, odlučiti naknadno, apo pribavljanju dopisa na koji se pozvao tuženi na ovom zapisniku. Za sledeće suđenje pribaviti i spise predmeta P br. 1893/11 od arhive ovog suda.

Na ročištu od 14.12.2012., kancelarija broj 55, sa početkom u 09:00 konstatuje se da je na današnje ročište pristupio punomoćnik tužioca, M.Š. lično, ovlašćeni zastupnik Centra za antidiskriminaciju lično, tuženi, P.M., M.D., M.Z., N.J.,J.P. u svojstvu javnosti.

Konstatuje se da su ovom sudu dostavljeni spisi predmeta P. br. 1893/11.

Takođe se konstatuje da sudu nije dostavljen dopis UCG koje je naslovljen na rektora, akoji je ovaj sud uputio.

Punomoćnica tužilaca predaje sudu fotokopiju teksta koji je objavljen u Dnevnim novinama Dan 09.05.2011. godine pod nazivom ,,Parada ruganja crnogorskom ponosu” u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, kao i fotkopiju članka ,,Suđenje koriste za reklamu” koji je objavljen 17.10.2012. godine u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Pregledom spisa predmeta u skladu sa čl 272 ZPP-a utvrđuje se da je neophodno urediti st.II petituma tužbe, koji glasi ,,Zabranjuje se tuženom ponavljanje radnje diskriminacije”, pa sud poziva tužilačku stranu da precizira tužbeni zahtjev u tom dijelu i to u smislu načina zabrane tuženom, da li samo putem medija ili na bilo koji drugi način na koji se vrši posredna ili neposredna diskriminacija.

Po predmetnoj konstataciji, tužilačka strana izjavljuje da će u naloženom vremenu urediti tužbeni zahtjev u tom dijelu.

Na pitanje suda, da li dvije NVO, koje se naslovljavaju kao tužioci imaju pristanak pojedinaca ili grupe lica na koje se odnosi diskriminacija u skladu sa čl. 30 Zakona o zabrani diskriminacije, to tužilačka strana izjavljuje da će dostaviti sudu dokaz u vidu Statuta dvije organizacije koje se u ovom slučaju pojavljuju kao tužioci da te organizacije jesu aktivno legitimisane i u skladu sa prednjim, postupiće u naloženom roku od strane suda u vidu dostavljanja Statuta kao i osnivačkog akta, ukoliko to sud smatra potrebnim, s tim što po kazivanju punomoćnika tužioca, tužilac I reda je osnovan striktno samo da se bavi zaštitom LGBT populacije, dok je jedno između ostalih ciljnih djelovanja tužioca II reda, koje se generalno bave zaštitom ljudskih prava i zaštitom prava LGBT populacije.

Tuženi ističe pred sudom da je u pitanju specifičan slučaj i svakako smatra da je neophodno da se isti aktivno legitimišu pred sudom, koje su stručne spreme, koje su specijalnosti i koje su pola i ako imaju neko akademsko zvanje, u kojem su zvanju. Ukazuje da su četiri tužbe protiv njega kao tuženog sve od istog datuma 09.05. 2011. godine i istog sadržaja, pa ukazuje da u jednoj od tužbi, tužioci se pozivaju na D.K., komandira za javni red i mir Podgorica, dr J.K., profesor Evropskog prava i D.U., pa tuženi postavlja pitanje čemu oni svjedoče. Tuženi smatra da je povrijeđeno pravno pravilo ,, ne može se o jednom dva puta”. Ističe da će uložiti protivtužbu, s obzirom na to da je izvrijeđan od strane ovdje tužilaca i insistira pred sudom da pokažu šta su poslali rektoru i dekanu, obzirom da jesu u posjedu istog, u pitanju je dopis kojim se tuženi vrijeđa i poziva i dostavlja spis sudu od 09.05.2011., koji je zapravo sud tražio dopisom od rektora. Prilaže sudu primjerak tužbe P.1893/11, udžbenik priroda i društvo za III razred osnovne škole jer je na str. 82 objavljena lekcija što je dokaz da je tuženi istupao u javnost sa naučne osnove i da nije u pitanju diskriminacija,a  dostaviće primjerak predmetnog udžebenika i za suprotnu stranu u nadležnom roku od strane suda.

Na pitanje da li osim ove tužbe i tužbe P. br. 1893/11 postoji još koja tužba, to tuženi izjavljuje da ne zna, da je to zaključio iz navoda imenovanih lica i da ne zna poslovne oznake istih.

Tužilačka strana apsolutno negira sve navode tuženog, ukazuje da osim dvije tužbe povodom objavljenog teksta pored toga ne postoje, postoji samo tužba pod gornjom poslovnom oznakom i tužba P br. 1893/11, koja je okončana rješenjem o povlačenju, zaista je neophodno urediti tužbu na način kako je naložio sud, jer je očigledno tuženi ostaje pris svim datim izjavama kojima je počinio diskriminaciju i kao što su rekli, postupiće u naloženom roku od starne suda. Obzirom da su tuženi slovi kao profesor  seksulanog obrazovanja i vaspitanja, to tužioci pozivaju da se izjasni u tom pravcu.

Tuženi ističe pred sudom da je postojala posebna društvena aktivnost poid nazivom ,, Seksualno prosvjećivanje omladine”, a priložiće i univerzitetski udžbenik koji je sadržao posebnu lekciju ,,Odnos prema polovima”, koju lekciju su učili učenici širom bivše Jugoslavije.

Ročište se odlaže, a naredno se zakazuje za 28.01.2013. godine sa početkom u 09:30, o čemu se prisutne stranke obavještavaju proglašavanjem rjšenje i upozorenjem da drugo obavještenje neće dobit.

Nalaže se tužilačkoj strani da precizira tj. Uredi tužbeni zahtjev izražen st. II petituma tužbe i definišu radnje, za koju traže zabranu ponavljanja od strane tuženog, u skladu sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, u roku od 15 dana od ročišta, pod prijetnjom posljedica propuštanja.

Nalaže se tužilačkoj strani da u roklu od 15 dana od današnjeg ročišta, dostavi sudu Statute kao i osnivački akt za tužioce I i II reda, pod prijetnjom posljedica propuštanja.

Nalaže se tuženom da u roku od 15 dana od ročišta, dostavi sudu univerzitetski udžbenik u čijem se sadržaju nalazi lekcija ,,Odnos prema polovima”, na koji dokazni prijedlog se tuženi pozvao tokom ročišta, pa će sud na sledećem ročištu odlučiti o danas dva istaknuta dokazna prijedloga od strane tuženog, a tiču se udžbenika Priroda i društvo – lekcija Porodica, kao i univerzitetski udžbenik sa gore pomenutom lekcijom, kao i o dokazanom prijedlogu tužioca ,, Suđenje koriste za reklamu” u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, uz upozorenje na posljedice propuštanja.

Na početku ročišta od 28.01.2013., kancelarija broj 55, sa početkom u 09:30, konstatuje se da je na ročište pristupio punomoćnik tužioca D.K., M.Š., Z.C. kao zastupnik tužioca II reda, tuženi lično S.R., P.M., V.V., D.M. i P.J. u svojstvu javnosti, dok sbjedok T.R. nije prisustvovala i nema dokaza da je ista uredno obaviještena.

Konstatuje se da je tuženi, kako to lično saopštava primio podnesak tužilačke strane od 27.12. 2013. Pa u skladu sa tim u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu predaje izjašnjenje, koji je sačinjen po izjavi tuženog od 18.12.2013. i koji se uručuje tužilačkoj strani neposredno od strane suda.

Konstatuje se da se tuženom uručuje izjašnjenje na odgovor na tužbu od dana 14.12.2013.

Konstatuje se da su sudu dostavljeni spisi predmeta P br. 1893/11.

Sud donosi rješenja da se održi ročište za glavnu raspravu. Sudija objavlkjuje predmet raspravljanja i otvara glavnu raspravu. Obije strane su bez primjedbi. Rasprava je javna. Tužilčaka strana ostaje pri svemu kao u dosadašnjem toku postupka, s tim što ističe da je izvršila uvid u dokaze koje je tuženi dostavio uz podnesak od 24.12.2013. stim što tužilačka strana izjavljuje u vezi sa preduzetom radnjom isto kao u podnesku od 25.01.2013. Takođe, ostaje pri svojim navodima koji su navedeni u podnesku od 14.12. i 25.12.2012.

Tuženi u svemu kao u dosadašnjem toku postupka, ostaje pri svojim navodima kao u podnesku koji je predao na današnjem ročištu i potvrđuje da je izvršio uvid u podnesak tužilačke strane od 25.01.2013. i potvrđuje da zapravo nauka ne dozvoljava da se grupa homoseksualaca sa aučne osnove u bilo kom smislu obrađuje u udžbenicima, u skladu sa svojim navodima je predao sudu i dokaze i knjige i što je još jedna dokaz da ih tuženi nije diskriminisao po bilo kom osnovu već je istupao sa naučnog aspekta.

Sud donosi rješenje  da provede dokazni postupak.

Pred sudom je Z.C. koji daje iskaz: onog dna kad sam istupio kao prvi javno deklarisani homoseksualac to sam učionio i kao zastupnik interesa LGBT zajednice u CG. Iste godine, 2011, pokušali smo organizovati povorku ponosa i upravo u procesu organizovanja saznali smo za sporni tekst. Našao sam da je tekst veoma uvredljiv , lično sma se osjetio prozvanim i uvrijeđenim time što me smatraju bolesnim. Sebe smatram ponosnim i vrijeđa me tvrdnja da ja svojim ponosom vrijeđam drugu djecu i njih uništavam. Da se S.R. bavio pojmom homoseksualnosti sa naučnog aspekta ne bi tvrdio ono što tvrdi. Svjetska zdravstvena organizacija je prije 40 godina istupila sa stvaom da homoseksualnost nije bolest i to su stavovi iza kojih stoji brojna naučna zajednica, doktori što govori da se oni teško mogu smatrati upitnim. Tuženi je vejerovatno svoj stav iskazao u tekstu i dodtano zbog svog uticaja kao pedagoškog radnika uticao na vaspitanje i obrazovanje omladine u pogrešnom smjeru i zloupotrijebio svoj položaj kako bi istakao svoj diskriminatorski stav prema LGBT populaciji, smatram da je tuženi i mene i sve pripadnike populacije diskriminisao. Stoga smatram da smo postavili osnovan tužbeni zahtjev i da je tuženi svojim stavovima doprinio širenju homofobije i na neki način ugrozio moju bezbjednost. Nakon objavljivanja teksta, dobijao sam prijetnje na socijalnim mrežama gdje je linkovan i sporni tekst sa komentarima da je evo i jedan profesor potvrdio da sam ja bolestan i sl.

Punomoćnica tužioca bez primjedbe i prigovora.

Tuženi prigovara iskazu tužioca jer na način kako to izlaže tužilac, tuženi nije tako iskazivao u spornom tekstu, tužilac ga nije citirao već je izjave izvlačio iz konteksta. Takođe, predaje sudu napismeno svoje razmišljanje koje je prenio na papir juče juče u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu-podnesak je naslovljen ,,za raspravu”. Tuženi negira da je rekao za homoseksualce da su bolesni ljudi, već tvrdi da među njima ima bolesnih ljudi, što mu je poznato obzirom da je i profesor pedagoških nauka. Poziva se na istraživanje Instituta za javno zdravlje  pod naslovom ,,Petorica gejeva zaraženo sidom” na koje je inače Z.C. reagovao već sjutradan u reagovanju pod naslovom ,,Institut da povuče istraživanje”. Predaje sudu članke koji govore o pedofiliji kao jednoj vrsti homoseksualnosti , što je i mišljenje tuženog i koja je pojava opasna, tekst o izvjesnom svjestski poznatom rokeru koji je uhapšen u pedefilskom lancu te novinske članke koji govore o sidi kao bolesti koja kosi muškarce naglašavajući da će izvodi iz tekstova biti sastavni dio njegove knjige čiji će cilj biti da dokaže da homoseksulanost ne može biti ponos, kako to LGBT populacija tvrdi.

Tuženi pita tužioca zastupnika da pojasni navod iz teksta : da homoseksualizam nije problem dok god to nije nasilje nad tuđim pravima” kao i navod: niko nije voljom homoseksulaca” to zastupnik tužioca I reda izjavljuje da tuženi u daljem tesktu osporio, pobio navode iz čega proizilazi zaključak da je tuženi istupao sa kontradiktornim razmišljanjem,  a što se tiče drugog dijela navoda da niko svojom voljom nije homoseksualac , smatra da je u pitanju nagon sa kojim se čovjek rodi, a ovakvim istupanjem tuženi želi smanjiti nivo homofobije koja je podstaknuta objavljenim tesktom.

Tuženi negira navode tužioca. Sud ne dozvoljava pitanje tuženog koje je struke tužilac i koje ima zvanje, jer sud smatra da tužilac ne mora odgovoriti na to pitanje, jer nema uticaja na razrješenje predmetne pravne stvari.

Na pitanje tuženog, kako jedan čovjek može biti homoseksualac bez partnera i kako on jedan može činiti populaciju, to zakonski zastupnik tužioca I reda ističe u prvom dijelu da tuženi ne može znati da li on ima partnera ili ne i na dodatno pitanje suda ističe da bise neko izjasnio kao homoseksualac ne podrazumijeva da on obavezno mora imati partnera, ašto se tiče drugog dijela pitanja tuženog, smatra da istupanja kakav su tuženog S.R. sputavaju hrabrost i javno deklarisanje pripadnika gej populacije da se na taj način izražavaju i istupaju u javnost i svakako da to ne znači da je on jedini član LGBT populacije u CG.

Sud ne dozvoljava pitanje tuženoj strani da tužilac objasni šta znači nekrofil o gerontofil i zoofil, jer sud smatra da isti nije od uticaja za razrješenje predmetne pravne stvari.

Na pitanje tuženog da zakonski zastupnik tužioca pojasni ko se prepoznao u njegovom tekstu, to su isti izjavi da se on lično osjeća prozvanim zbog homoseksulanosti, ali i drugi pojedinci koji se deklarišu ne javno na taj način i sa kojima on ima svakodnevne kontakte.

Tuženi opet ostaje i potencira svoj progovor da tužilac nije iskreno kazivao pred sudom jer tuženi nijednim svojim navodom nije nikoga diskriminisao predmetnim tekstom i smatra da tužilačka strana treba da predloži sudske vještake medicinske struke koji će imati za zadatak da utvrde da li je ijedan navod u spornom tekstu objavljen bez naučne osnove.

Tuženi bez daljih pitanja i ostaje pri svojim iznijetim prigovorima.

Pred sudom je zakonski zastupnik II tuženog M.Š. izjavljuje:

Najprije moram reći da je organizacija koju predstavljam bavi se zaštitom ljudskim pravima koji je posltulat naše organizacije definisan u svim našim aktima. Saradnja sa tužiocem I reda je uspostavljen osnivanjem samog tužioca I reda, pošto je tužilac II reda osnovan prije njih i upravo najtješenje sarađujemo oko pitanja zaštite i izdejstvovanja zabrane diskriminacije nad gej populacijom. Naravno da smo sarađivali oko organizovanja parade ponosa, tako da smo gotovo istovremeno saqznali za sporni tekst i moja organizacija na volonterskoj osnovi pruža mogućnost zastupanja žrtava diskriminacije, što znači da je moja organizacija pružala besplatne pravne usluge u smislu zastupanja pred sudom pripadnika LGBT populacije. Kao dodatna aktivnost moja organizacija kao vid rada gotovo svakodnevno definišu pravilne stavove u odnosu na ljudske prava i to nas je opredijelilo da se pridružimo konkretnoj tužbi, a dodatni motiv takođe smo imali u gotovo svakodnevnom obraćanju LGBT populacije koji su se osjetili diskriminisanim objavljivanje spornog teksta i koji su izrazili bojazan kako će ih sud i ostatak javnosti tretirati. Svakako, smatra da su navodi iz spornog teksta doskriminišući, čak šta više, u samom tekstu postoji i određena doza prijetnje, kako se to zaključuje iz samog kraja teksta.

Obzirom da sud nema mogućnosti da nastavi dalje suđenje u istoj sudnici koje se održalo u sudnici br 15. na prizemlju suda i ostale sudnice su zauzete i koje se moralo organizovati na prizemlju zbog prisutnog zakonskog zastupnika tužioca II reda M.Š. obzirom da isti koristi kolica, a da sud nema tehničkih mogućnosti da imenovani direktno pristupi u sudnicu sledećeg sudije, to sa prednjih razloga sud donosi odluku da se ročište odloži a naredno zakazuje 14.03.2013. sa početkom u 09:00, o čemu prisutne stranke obavještavaju proglašenjem rjšenja i upozoravaju da drugi poziv neće dobiti.

Nalaže se tuženoj strani da novinske članke koje je priložio na današnjem ročištu prilikom osvrta na iskaz zakonskog zastupnika tužioca I reda  a koji su novi dokazni predlozi istaknuti na današnjem ročištu, dostavi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od današnjeg ročišta, uz upozorenje na posljkedice propuštanja. Nalaže se tužilačkoj strani da se na današnji podnesak tuženog ,,za raspravu” izjasni u roku od 15 dana od današnjeg ročišta u dovoljnom broju kopoija za su i protivnu stranu.

Na ročištu, koje je održano 14.03.2103., kancelarija 15, sa početkom u 09:00, konstatuje se da je pristupio punomoćnik tužioca D.K. a pristupio je i tuženi lično S.R.

Zbog opravdanog odsustva sudije, bolesti, odlaže se ročište a naredno zakazuje za dan 19.04.2013. sa početkom u 12:00, o čemu se prisutne stranke obavještavaju proglašenjem rješenja i upozoravaju da drugi poziv neće dobiti.

Sledeće ročište je održano 19.04.2013., kancelarijabroj 15, sa početkom u 12:00. Na početku konstatuje se da je na današnje ročište pristupio punomoćnik tužioca, tuženi lično, a u svojstvu javnosti P.R., A.Đ.,S.B., D.B., A.J.,

Sud donosi rješenje da se održi ročište za glavnu raspravu. Tužilačka strana ostaje u svemu kao i do sada. Tuženi u svemu kao i do sad i ističe pred sudom da ima novih dokaznih prijedloga. Ostaje pris svome da tužbeni zahtjev nije koncipiran prema zakonskim propisima. Predaje sudu izvod iz knjige Homoseksulnost, str. 48, koji jasno govori u prilog stavovima tuženog koji su nasuprot navodima tužilaca, naučno utemeljeni, a osim navedene knjige postoje i izdanja ,,Mala seksološka enciklopedija”, ,,Seksualne anomalije” i ,,Perverzije inpotencija”-edicija iz ’68 godine. Takođe, ukazuje na postojanje Američke medicinske enciklopedije str. 918 iste knjige iz ‘76 godine, a sa istom se upravo izjava  Z.C. da je homoseksualnost urođena čini spornom, te ukazuje i na  izdanje pod nazivom ,,Seksualni odgoj” dr M.K. iz ’65, te se poziva i na izdanje dr P.M. i tuženi tvrdi da sa aspekta nauke u predmetnom domenu se ništa do sad nije promijenilo. Takođe, ističe da je dobio podršku od Vatikana i Pravoslavne crkve kao i od Islamske zajednice, od strane naučnih radnika da se zaštite djeca od pedofila. Mora se postaviti pitanje zbog čega nijesu tužili gdina Amfilohija, koji je bio dosta oštar u svojim stavovima, zašto nijesu tužili B.M., direktoru instituta za javno zdravlje zbog svog istupanja i zbog čega nijesu tužili F.D. ministra za ljudska i manjinska prava. Smatra da tužilačka strana mora jasno navesti gdje je on naveo da su homoseksulaci bolesnici, kad toga nema nigdje u tekstu, već je tuženbi naveo da ih mnogi smatraju bolesnim osobama. Predaje sudu tekst objavljen u Vijestima pod nazivom Forum progres dijeli stipendije samo LGBT osobama, što je zapravo diskriminacija heteroseksualaca. Predaje sudu tekst objavljen u dnevnom listu Vijesti ,,Pedofil juri djecu po Budvi” i sl. Tuženi nakon toga daje iskaz da je dao i izjavu za DAN pod nazivom ,,Ljudi se ne rađaju kao gejevi” a koji će dostaviti sudu ako sud to smatra neophodnim.

Punomoćnik tužioca ističe pred sudom da danas predloženi novi dokazi nemaju uticaja za razrješenje konkretne pravne stvari. Punomoćnik tužioca ne traži da se danas istaknuti dokazni predlozi dostave tužiocima, jer su irelevantni za razrješenje konkretne pravne stvari, ai procesno su prekludirani, usljed čega se protivi da se isti izvedu kao dokazi, a što se tiče danas pomenutih izdanja od strane tuženog, treba voditi računa kad su izdati, a to je prije izjašnjenja SZO koja je 90tih godina sa liste bolesti skinula homoseksualnost,a  američko udruženje psihologa ‘75 i psihijatara ‘73, a treba voditi računa i da je Crna Gora  članica SZO. Takođe, ističe da tuženi sve vrijeme miješa pojam pedofilije i homoseksulanosti, što su dva različita pojma, a to može značiti za tužioce dodatnu uvredljivu notu i pojačani vid diskriminacije, pored svih iznijetih stavova tužene strane do sada.

Sud donosi rješenje da se provede nastavak dokaznog postupka.

U nastvaku dokaznog postupka slijedi iskaz M.Š. sa ročišta od 28.01.2013. Kao što je sam na prethodnom ročištu rekao bili smo uključeni u organizaciju parade ponosa i od starta nam je poznata sporna situacija, izjavio je M.Š.. S obzirom na to bilo je sasvim jasno i logično da je potrebno da zajedno istupimo sa antidikriminatorskom tužbom jer nam je cilj da jedan dio populacije zaštitimo od diskriminacije i negativnih stavova. Ne mogu se oteti ustisku da tekstom provijava prijetnja i poziv na preuzimanje konkretnih prijetnji koje se ogledaju u snimanju učesnika parade i prebrojavanju učesnika, kako bi se zanalo ko su oni bili.

Punomoćnik tužioca bez pitanja.

Tuženi prigovara iskazi M.Š., jer ga imenovani parafrazira a ne citira pa preko suda postavlja pitanje da tačno ukaže na navode iz teksta iz kojih se može osjetiti prijetnja osim iz navedenog. Tuženi smatra da je parada javan događaj i ista mora biti dozvoljena od strane države, nigdje ne postoji prijetnja tuženog, ali je za njega zbog sve djece u Crnoj Gori uvredljivo što ta djeca nijesu ponos nego je to parada ponosa.

Tuženi bez daljih pitanja i ostaje pri ranije iskazanim stavovima.

Pred sudom je tuženi profesor S.R. i izjavljuje: pošto sam radni vijek proveo kao predavač i pedagog, od mene je traženo da za dnevene novine dam svoje viđenje  o gej paradi, kako to može uticati na djecu, da li to treba organizovati u tradicionalnoj Crnoj Gori i sl.

Stojim iza svake riječi u tekstu, ali u tom tekstu i sjutrašanjem pojašnjenju navodi da je pošao od naučne osnove, pa mu nije jasno sa kojeg osnova tužioci traže izvinjenje. U tekstu ,,Parada ruganja crnogorskom ponosu” stoji da homoseksualizam ne treba smatrati problemom sve dok ne predstavlja nasilje nad tuđim pravima. Kad sam pominjao potrebu za liječenjem, mislio sam na neke od njih, konkretno pedofile i zoofile. Nastupio sam pedagoški u tom tekstu. Smatram da je pogrešno tumačenje punomoćnice tužioca spočitavajući mi da ne razlikujem pojmove pedofilije i zoofilije od homoseksulanosti, jer je u svakom slučaju u pitanju polni organ, dakle čmar i nema dokumenta koji dokazuje suprotno. Naveo sam da treba imati svoja prava ali zna se pod kojim uslovima i tvrdim da u Crnoj Gori nema  populacije homoseksulaca zvanično, zbog čega me prozivaju. Opet tvrdim da nije bilo ništa diskriminatorsko ni uvrjedljivo u mom istupanju, jer ja lično ako ja lično zaključim da sam pogriješio spreman sam da se izvinim.

Na pitanje punomoćnice tužioca, koje predmete angažovani profesor u penziji predaje, tuženi da na PMF-u predaje metodiku nastave Biologije a na Učiteljskom studiju pri Filozofskom fakultetu, predaje predmete biologija i ekologija i metodika nastave prirode i društa koje se tiču odnosa u pordici i društvu.

Na pitanje punomoćnice tužioca šta za tuženog znači javno izgovorena riječ univerzitetskog profesora, tuženi izjavljuje da znači mnogo, društvo bi trebalo, a to ne radi da pita profesore za mnoge pojave, djelatnosti i postojeće situacije, koje se tiču cijelog društva.

Na pitanje punomoćnice tužioca, tuženi se dodatno izjašnjava da je spornom tekstu pomenuo potrebu da se zaštite djeca, da ne gledaju parade, ajoš veću opasnost nose i internet sadržaji, posebno koji se tiču pedofilije, koja je vid homoseksualizma, a pojam zaštiti, tužilac objašnjava znači, djecu treba lišiti loših uticaja. Upitan dodatno, tuženi smatra da se naša omladina treba edukovati o seksualnosti i da to počne od III razreda što tuženi i tretira u okviru svog udžbenika o porodici koji je odobren 2000. godine, svakako mlade treba upoznavati sa pojmom seksulanosti, da je to jedan vid ljubavi osoba istog pola, ali se moraju objasniti uzroci toga, što bi svakako podrazumijevalo da se na taj način objašnjava i heteroseksualnost i koji su uzroci heteroseksualnosti. Rana spoznaja seksualnosti je bitna da ne bi došlo do posljedica homoseksulanosti, pa tuženi pojašnjava da je jedna od pogubnih posljedica homoseksualnosti nemogućnost dobijanja potomstva, jer se radi o istopolnim osobama, a to inderektno znači opadanje stope nataliteta u državi. Ako ste taj vid ljubavi reklamira, po mišljenju tuženog, dobiće široke razmjere, što će ubrzo postati društveni problem i nametnuti potrebu da se donose zakoni da se pedofilima zabrani pristup na svim mjestima na kojima mogu doći u kontakt sa djecom. Takođe, postoji opasnost po riječima tuženog, kad bi se od strane istoplonih parova usvajala djeca, jer bi se omogućio pristup pedofilima da ugrozi dijete.

Sud daje pauzu od 10 minuta. U nastavku suđenja na pitanje punomoćnice tužioca što je po definiciji samog tuženog granica prava homoseksualaca budu na štetu prava drugih i da predstavljaju nasilje, to tuženi izjavljuje da zapravo dešavanja seksulanog čina koje nije na dobrovoljnoj osnovi predstavlja nasilje nad tuđim pravima.

Na pitanje punomoćnice tužioca da li je tuženi imao lično iskustvo u smislu da je pretrpio štetu od strane osobe koja se izjasnila kao homoseksualac ili uopšte od pojave tuženi negira, ističe da je ovo njegov prvi kontakt sa osobama koje se bave tim pitanjem.

Punomoćnica tužioca bez daljih pitanja ukazuje da su svi istaknuti navodi od strane tuženog duboko diskriminatorski.

Po dozvoli suda, na pitanje zakonskog zastupnika tužioca I reda da li tuženi razlikuje odnosno , da li su po njegovom mišljenju istovjetni pojmovi pedofilija i homoseksualnost , to tuženi ističe da je na to već ukazao, da je pedofilija vid homoseksualnosti, jer tako piše u enciklopediji. Ističe da je pedofiliju kao i zoofiliju i gerontofiliju potrebno liječiti. Na pitanje zakonskog zastupnika I reda da li je homoseksualnost bolest to tuženi ističe da generalno homoseksulanost kao pojam nije sinonim bolesti, ima 7 do 10 vrsta homoseksualnosti i neke od njih jesu bolesti, kao što je to već naveo u trećem stavu. Takođe, na dodatno pitanje , tuženi se izjašnjava da je homoseksualnost vid ljubavi između dvije osobe istog pola, ali bez nasilja. Takođe, na dodatno pitanje, tuženi ističe da nije dolazio u kontakt sa literaturom koja ne definiše pojedine vidove vrsta homoseksualnosti da ista nije bolest, to tuženi negira, jasno je da je homoseksualnost ljubav dvije osobe istog pola, ali pojedine vrste homoseksualnosti jesu bolest i to je svuda u svijetu tako, u svakoj vjeri i u Bibliji.

Tužilac I reda ističe pred sudom da bi tuženi morao biti upoznat sa tim da Vlada Crne Gore ima u pripremi obrazovne programe u kojima se tretira homoseksualnost kao normalan način života, što i jeste.

Prema riječima tuženog ne treba zaboraviti teške posljedice homoseksualnosti, a to je širenje bolesti- Side i širenje drugih oboljenja kojima su uzročnici paraziti iz čmara.

Punomoćnica tužioca nakon iznijetih stavova tuženog ostaje pri stavu da je svaki stav diskriminatorski.

Nakon ovoga sud čita pismene dokaze među kojima su spisi predmeta P. br. 1893/11, čita tekst pod nazivom ,,Radonjić da se javno izvini homoseksulacima” od 10.05. 2011 u dnevnom listu DAN, tekst ,,Parada ruganju crnogorskom ponosu” od 09.05.2011., čita odluku o osnivanju LGBT Foruma progres, izmjene i dopune Statuta, statut Centra za antidiskriminaciju, Odluka o osnivanju Ekviste, , rješenja MUP-a o registraciji, čita se dopis B.C. dekanu Filozofskog fakulteta  od 09.05.2011.  u potpisu zastupnik I reda i D.U.

Sud zatim dosnosi rješenje da se usvajaju dokazni prijedlozi tuženog koji su uslijedili nakon održavanja pripremnog ročišta, a putem isčitavanja priloženih udžbenika Poznavanje prirode za IV razred Osnovne škole, Porodica i društvo za III razred Osnovne škole i nastava upoznavanja prirode i ekologije u teoriji i praksi. Čitaju se naprijed pomenuti dokazi.

Odbijaju se kao dokazni materijali tekst ,, Forum progres daje stipendije samo za LGBT osobe” iz Vijesti, te niz tekstova o sumnjama da postoji pedofili koji u blizini škola vrebaju djecu, tekstovi o izjavama poglavara rimokatoličke crkve i sl.

Odbijaju se dokazni prijedlozi tuženog koji su uslijedili nakon održavanja pripremnog ročišta – novinski tekst ,,Institut da povuče istraživanje”, ,,Seksualno zlostavljano 68 djece”, ,,Roker uhapšen u istrazi pedofilskog lanca” i sl.

Za ovim sud oglašava da je dokazni postupak zaključen i poziva prisutne straneke na završno izlaganje.

Punomoćnica tužioca predlaže sudu da se usvoji tužbeni zahtjev na način kako je preciziran podneskom od 14.03.2013. godine, s tim što se u šestom redu prvog stava nakon riječi ,,ugrožavajući slobode i prava građana pripadnika homoseksualne orjentacije”, dok u ostalom dijelu precizirani tužbenmi zahtjev ostaje neizmijenjen.

Troškove postupka traži na ime sastava tužbe, pristupa i zastupanja na ročištima, podnesaka, a na osnovu primjene tarifnog br.11 važeće AT.

Tuženi ističe pred sudom počev od davanja intervjua , a ni prije ni poslije ,nije imao namjeru da uvrijedi bilo koga, niti je pomenuo Z.C. bilo gdje, jedinog do sada deklarisanog geja. Svi iznijeti navodi su utemeljeni na biološkoj i pedagoškoj naučnoj osnovi, ne proizilaze iz izlaganja tužioca da zapravo negiraju njegove navode, navode tuženog, jedine posljedice koje je tuženi imao jeste poslije reagovanja tužilaca i njihove tužbe i to u vidu teškog moždanog udara, mjesec i po dana nakon tužbe, zbog čega i danas ima teškoće i zdravstvene probleme i duševne, smatra da je neophodno u ovoj pravnoj stvari sprovesti po vještacima odgovarajuće struke, koji bi pobili iznijete činjenične navode tuženog.

Traži troškove postupka u fiksnom iznosu od 1 800 EUR na ime duševnih bolova, koje tuženi trpi za vrijeme trajanja ovog postupka, posebno zbog navoda da su istupanja tuženog bez naučnog utemeljenja, što nije tačno, jer je tuženi dokazao suprotno, pa smatra da tužioci i sa ovim zaključnim ročištem nijesu naveli konkretno ime koje se bavi naukom, koje je iznijelo suprotne navode od ovog što je tuženi do sad izlagao. Smatra da su postavljeni tužbeni zahtjevi tužilaca neprecizni i uopšteni, jer se jednostavno sa njihove strane nije dokazalo čime su to uvrijeđeni.

Sudija donosi rješenja da će se odluka o ovoj pravnoj stvari donijeti 17.05.2013. godine, pa se ista može podići u Parničnoj pisarnici ovog suda, uz upozorenje  da rok za žalbu počinje teći prvog narednog dana od dana donošenja iste.

Presuda u slučaju tužbe LGBT Foruma progres i Ekviste protiv profesora S.R. donešena je  17.05.2013.

Osnovni sud u Podgorici je donio presudu kojom se utvrđuje povreda prava na jednakost tužilaca, učinjena radnjom tuženog S.R. putem objavljivanja teksta ,,Parada ruganja crnogosrkom ponosu” iz dnevnog lista DAN od 09.05.2011. Zabranjuje se tuženom ponavljanje radnje diskriminacije objavljivanjem tekstova iste ili slične sadržine putem medija.

Nalaže se JU Media mont DOO Podgorica, kao osnivaču dnevnog lista Dan putem kojeg počinjena diskriminacija, da u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, objavi istu u cjelosti u prvom narednom broju dnevnog lista Dan , a na trošak tuženog.

Dužan je tuženi isplatiti troškove postupka u visni od 900 EUR u roku od 15 dana od dana pravosnažne presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Tužba Višem sudu

Tuženi je uložio žalbu na presudu Osnovnog suda Višem sudu u Podgorici. Viši sud u Podgorici u vijeću sastavljenom od dva člana i predsjednika u pravnoj stvari zbog diskriminacije na osnovu seksulane orjentacije, odlučujući po žalbi tuženog protiv presude Osnovnog suda u Podgorici P. br. 1882/11, na sjednici vijeća od 08.04.2014. donio je presudu da se odbija žalba tuženog kao neosnovana i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Podgorici od 17.05.2013. godine.  U žalbenom zahtjevu tuženi ističe da tužioci ne mogu biti stranka u parnici, jer su pravna lica, ali i da nije tačno to što navode jer se ništa od stavova ne odnosi na njih. Samo je jedan homoseksualac u Crnoj Gori pa nema populacije kojoj su upućenje navedene kvalifikacije. Tuženi nikoga nije uvrijedio već iznio svoj stav u javnosti o navedenoj pojavi na zahtjev dnevne novine, da se ne zna koje radnje tuženi ne bi trebalo da ponavlja u budućnosti jer nema pripadnika na koje se radnje odnose. Da prvostepeni sud nije stručan da bez vještaka cijeni i zaključuje pojave vezane za homoseksualnost, da je neutemeljen stav prvostepenog suda, koji ne prihvata da se radi o naučno utemeljenim stavovima tuženog, već njegovim ličnim stavovima, jer je za takav zaključak potrebna analiza stručnih lica i da prvostepeni sud povezuje rezoluciju OUN od 15.06.2011. iako je tuženi dao svoju izjavu 09.05.2011.

U obrazloženju Viši sud smatra da je žalbeni zahtjev S.R. po članu 379 ZPP neosnovan.

Po mišljenju Višeg suda prvostepeni sud je pravilno i potpuno postupio, utvrdio činjenice i bez povreda odredaba parničnog postupka, primjenio materijalno pravo, kao i dao ubjedljive i jasne razloge, koje ovaj sud u cjelosti prihvata i na njih upućuje tužioca.

Neosnovani su navodi da tužioci ne mogu biti stranke u postupku jer se ne mogu aktivno legitimisati jer su pravna lica, iz razloga što su ispunjeni uslovi u pogledu aktivne legitimacije iz čl 30 st.1 i 2 u vezi sa čl. 26, st.1, 2 i 4 Zakona o zabrani diskriminacije, jer je Z.C. kao javno deklarisano lice po osnovu seksulane orjentacije dao saglasnost za podnošenje ove tužbe, koja je dostavljena uz podnesak tužilaca 27.12.2012.

Prvostepeni sud je zaključio da je u tekstu S.R. iznio diskriminatorske stavove, tj. diskriminisao tužioce smatrajući da je homseksulanost bolest a ne neurobiološka karaktersitika koja je data na rođenju, kako je navedeno u naučnom stavu na 21. Okupljanju Evropskog neurološkog društva u Lisabonu. Po mišljenju Višeg suda pravilan je zaključak prvostepenog suda da je tuženi iznoseći predmetne kavalifikacije izvršio akt diskriminacije prema LGBT osobama iz razloga što se sloboda izražavanja ne može zloupotrebljavati na način što će ljudima drugačije seksualne orjentacije biti ograničeno pravo na okupljanje i takav njihov privatni život nazivati bolešću, kada je zvanična medicina još 1992. godine seksulanu orjenatciju izbrisala sa liste bolesti, što je tuženom moralo biti poznato s obzirom da je univerzitetski profesor.

Zabrana vršenja radnje od koje prijeti diskriminacija, odnosno zabrana ponavljanja diskriminacije pravilno je određena u pobijanoj presudi, jer je radnja tuženog diskriminacija pa su shodno tome žalbeni zahtjevi u ovom smislu neosnovani.

Sa pravom ukazuje prvostepeni sud da je seksualna orjentacija i rodni identitet sastavni dio korpusa ljudskih prava priznat međunarodnim dokumentima i konvencijama, ustavom i zakonima Crne Gore i sasvim je ispravno što je prednost dao zaštiti ovih prava u odnosu na pravo na slobodno izražavanje tuženog o homoseksulanosti.

Kvalifikacija o homoseksulanosti kao bolesti i navod da je neprihvatljivo omogućiti takvim licima pravo na okupljanje navedeni tekst je diskriminatorski, jer homoseksulanost nije bolest a o pravu na mirno okupljanje odluku donosi nadležni organ u skladu sa zakonom.

Za izvođenje zaključaka o diskriminaciji u konkretnom slučaju nije potrebno vještačenje po vještacima određene struke iz razloga što homoseksulana orjentacija nije bolest prema desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti iz 1992. godine, pa su navodi iz žalbe kojima se ovo posebno ističe bez ikakvog uticaja na presuđenje.

Ovaj sud je cijenio i ostale navode iz žalbe tuženog, ali je našao da su bez uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Kako ovakvim navodima iz žalbe tuženog, razlozi pobijane odluke ničim nijesu dovedeni u sumnju, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu. Sa izloženog, a na osnovu ćl. 382 ZPP odlučeno je kao u izreci.