Izveštaj sa suđenja: S.M. protiv Gimnazija Niko Rolović- Bar

Br. predmeta: 1030/13
Sud: Osnovni sud Bar
Sudija: Veselin Šćepanović
Tužilac: M.S.

Tuženi: Gimnazija ,,Niko Rolović”

Učenici, sadašnjih i bivši, kao i nastavni kadar JU Gimnazija ,,Niko Rolović” u Baru obavijestili su nevladinu organizaciju “LGBT Forum Progres” da su krajem novembra 2013. godine, učenici četvrtog razreda ove Gimnazije, uputili zahtjev pedagoškinji škole gospođi S.V., da se fotografije izložene u školi, svojevremeno urađene od strane S.M., nekadašnjeg učenika Gimnazije „Niko Rolović“ a sada javno ekspiniranog pripadnika LGBT zajednice uklone. Učenici su svoj zahtjev argumentovali činjenicom da je Stevan Milivojević “gej” i te da je to “sramota za gimnaziju”. Pedagoškinja škole, gđa S.V., kako bi se spriječilo njihovo uništenje, predložila je učenicima prebacivanje slike u njenu kancelariju. Učenici su prihvatili to rešenje.

Slike su prebačene ali je, prema navodima iz tužbe, sam kompromis prozveo diskriminaciju. Školski autoriteti nisu primjereno reagovali pred prvim izazovom diskriminacije i aktivno su doprinijeli nepovoljnijem položaju osoba samo zbog njihove različite (homoseksualne) seksualne orjentacije. Ovakvim postupkom je kompletna LGBT zajednica u Crnoj Gori, koju naša organizacija od 2010. aktivno okuplja i zastupa, stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na sve druge osobe

Slučaj M.S. protiv Gimnazije ,,Niko Rolović” iz Bara zbog diskriminacije počeo je podnošenjem tužbe osnovnom sudu u Baru 02.12.2013. godine. Nakon toga 21.03.2014. godine održano je pripremno ročište, da bi istog dana među strankama u sporu postignut dogovor, koji je sud potvrdio svojom dolukom, da se slučaj riješi sudskim poravnanjem.

Na propremnom ročištu pred Osnovnim sudom, koje je održano 21.03.2014. godine, kancelarija 5, sprat I, sa početkom u 11:30, tužilac je istakao je da ostaje u svemu pri tužbi, tužbenom zahtjevu i predlozima tužbe. Istakao je da mu na vrijeme nije dostavljen odgovor na tužbu, te moli sud da mu dostavi odgovore. Konstatovano je da će odgovori na tužbu biti dostavljeni tužiocu neposredno na ročištu. U odnosu na sve navode odgovora na tužbu tužilac ističe da tuženi nijesu porekli das u fotografije sklonili zbog seksualne orjentacije tužioca, te da su iste vratili na isto mjesto na kojem su bile izložene, ali tek nakon mjesec dana. Ključna je činjenica po mišljenju tužioca da su fotografije uklonjene a da do toga uopšte nije smjelo doći. Takođe, po mišljenju tužioca urađen korektan postupak i priznata učinjena greška. Tužilac je zato predložio da se slučaj razriješi izvinjenjem tuženog i da se postupak zaključi poravnanjem.

Zastupnik tuženog I reda je na pripremnom ročištu iznijela odbranu na tužbu i istakla da tužilac nije prihvatio neposredni kontakt nakon ovog događaja. Ona je istakla da je tužilac bio učenik njihove škole i da joj je žao što se slučaj desio, ističući da namjera škole nije bila da kod tužioca izazovu osjećaj diskriminisanosti i da se zbog toga izvinjavaju, jer nikakve namjere nije bilo. Zastupnica je istakla da kroz školu dnevno prođe jako veliki broj đaka, oko 1500 i da fotografije tužioca nijesu predstavljale problem, iako stoje na istom mjestu već pet godina. Svaki inventar može da mijenja mjesto u školi, pa tako se i fotografije premještaju smjesta na mjesto. Zastupnica je istakla da je pedagoškinja škole početkom godine mijenjala svoju kancleariju, kada joj se javila jedna grupa učenika sa riječima da im fotografije smetaju i da ,,bodu oči”. Pedagoškinja je tada obavila razgovor sa djecom i objasnila im da takav vid mišljenja nije ispravan. Nedugo nakon toga pedagoškinja je, zato što su joj se fotografije svidjele, pitala da li je moguće iste prebaciti u njenu kancelariju. Zastupnica je ponovila da je to bio razlog prebacivanja fotografija id a nije bilo nikakve namjere da se tužioc osjeti diskriminisanim i ponovo izrazila izvinjenje ako je do takvog osjećaja ipak došlo.

Tužena II reda, pedagoškinja škole izrazila je odgovor na tužbu istaknuvši da ostaje pri svemu kao u odgovoru na tužbu, rekavši da je njena ideja bila da se slike premjeste jer su joj se dopale, a i mijenjala je kancaleriju i zato je pitala direktorku da li je moguće da slike premjesti u svoj prostor. Ponovila je da joj pri tom nikakav namjera nije bila da povrijedi tužioca i da ga diskriminiše, smatrajući čak da će tužiocu biti drago što je njegove fotografije željela da ima u svojoj kancelariji. Na kraju iskaza ponovila je da nije imala nikakvu namjeru da tužioca diskriminiše.

Nakon izvinjenja tuženih, tužilac je odlučio da odustane od tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog povrede časti i ugleda u iznosu od 500 EUR, kao i od javnog objavljivanja sudske odluke, te stranke u sporu izjavljuju spremnost okonačanja spora sudskim poravnjanjem.

Shodno tome presudom se utvrđuje postojanje diskriminacije po osnovu seksualne orjentacije i zabrana ponavljanja radnji diskriminacije.

Tužba S.M.: S.M. iz Bara, tužio je zbog diskriminacije po osnovu seksualne orjentacije Javnu ustanovu (JU) Gimnazija “Niko Rolović” u Baru i gospođu S.V., pedagoškinju u istoj školi.

On je u svojoj pritužbi podnijetoj Osnovnom sudu u Baru ukazao na povredu Ustava Crne Gore i Zakona o zabrani diskriminacije kao i na povredu antidiskriminatornih odredbi obrazovnih propisa i međunarodnih, ratifikovih, konvencija.

Učenici, sadašnjih i bivši, kao i nastavni kadar JU Gimnazija“Niko Rolović” u Baru obavijestili su nevladinu organizaciju “LGBT Forum Progres” da su krajem novembra 2013. godine, učenici četvrtog razreda ove Gimnazije, uputili zahtjev pedagoškinji škole gospođi S.V., da se fotografije izložene u školi, svojevremeno urađene od strane S.M., nekadašnjeg učenika Gimnazije „Niko Rolović“ a sada javno ekspiniranog pripadnika LGBT zajednice uklone. Učenici su svoj zahtjev argumentovali činjenicom da je Stevan Milivojević“gej” i te da je to “sramota za gimnaziju”. Pedagoškinja škole, gđa S.V., kako bi se spriječilo njihovo uništenje, predložila je učenicima prebacivanje slike u njenu kancelariju. Učenici su prihvatili to rešenje.

Slike su prebačene ali je, prema navodima iz tužbe, sam kompromis prozveo diskriminaciju. Na mjesto gdje je stajala S.M. stavljena je druga fotografija. Slike su godinama krasile hol Gimnazije, i stoji dalje u pritužbi, postale su problematične i neprihvatljive od trenutka kada se javno saznalo za S.M. seksualnu orjentaciju i kada je postao javno i politički eksponiran kao jedan od lidera LGBT zajednice u našoj zemlji. “Ovaj primjer za našu organizaciju i za LGBT zajednicu u cjelini je posebno zabrinjavajući jer ako smetaju četiri fotografije nekada jednog od najboljih učenika ove škole, koji je i javno eksponirani gay, onda pretpostavljamo kako je težak položaj LGBT učenika i drugih osoba u ovoj školi” navedeno je u pritužbi. “Školski autoriteti nisu primjereno reagovali pred prvim izazovom diskriminacije i aktivno su doprinijeli nepovoljnijem položaju osoba samo zbog njihove različite (homoseksualne) seksualne orjentacije. Ovakvim postupkom je kompletna LGBT zajednica u Crnoj Gori, koju naša organizacija od 2010. aktivno okuplja i zastupa, stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na sve druge osobe” stoji, između ostalog, u pritužbi.

“Dodatno devalvirajuće po školsku mrežu i praksu jeste činjenica da je gospođa S.V. koautor jednog od udžbenika koji je i pohvaljen od strane stručne javnosti i LGBT zajednice.207 To potvrđuje, ocijenio je tužilac S.M., da su zalaganja za zabranu i zaštitu od diskriminacije više deklarativne nego suštinske prirode. Pored udžbenika neophodno je kreirati pozitivnu i podržavajući školsku atmosferu i praksu a primjer i postupak gospođe S.V., po ocjeni tužioca, ne doprinose tome. “Naprotiv. On podstiče distancu i obeshrabruje zalaganja za ravnopravnost i vidljivost. Ono što se promoviše u odobrenim udžbenicima ne kriminatorne i agresivne najave kod učenika pedagoška služba i uprava škole su su opredijelili za diskriminaciju” navedeno je u tužbi. Nevladina organizacija “LGBT Forum Progres”, uz pomoć i podršku NVO “LGBTIQ Socijalni Centar” organizovao je situacijsko testiranje diskrimimnacije u kojem su učestvovali bivši i sadašnji učenici Gimnazije, uglavnom LGBT osobe.

NVO su, pred Sudom, objasnile da je taktika testiranja sastavni dio razvijanja antidiskriminacione prakse koji njeguje antidiskriminacioni pokret u čitavom svijetu. Ove LGBT grupe, kao organizacije za zaštitu ljudskih prava, osposobljavaju kadrove, aktiviste i volontere za ove aktivnosti kako bi se prepoznala, posebno indirektna, diskriminacija, i olakšali kasniji postupci. U tri navrata, različitih datuma, u toku decembra 2013. godine, ustanovljeno je, i dokumentovano, da su iz hola Gimnazije “Niko Rolović” u Baru uklonjene jedino fotografije Stevana Milivojevića i da nije bila osnovana reakcija/tvrdnja tuženih – uprave škole i pedagoškinje gđe S.V. – da su sklonjene sve fotogrfaije zbog pripreme postavke nove izložbe. To nisu bili tačni navodi. To je samo bio izgovor tuženih naveo je S.M. u svojoj tužbi.

Izostala je primjerena i iskrena reakcija koja se očekivala a čiji je izostanak zapravo i motivisao ovu tužbu koja nije bila ni planirana što potvrđuje i pismo S.M. crnogorskom ministru prosvjete.

Kao dokazni materijal S.M. je Sudu priložio: fotografije iz hola gimanzije sa situacionih testiranja obavljenih različitih datuma, Izvještaji o situacijskom testiranju diskriminacije u JU Gimnazija “Niko Rolović” u Baru, službena zabilješka S.M. povodom predmetnog slučaja, Pismo ministru prosvjete i Strategija za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba u Crnoj Gori 2013-2018 a predložio je i saslušanje svjedoka.

Odgovor tuženog na tužbu:

U odgovoru na tužbu gospođa S.V., diplomirana pedagoškinja, je istakla da odbija tužbeni zahtijev uz naglasak da su tužbom povrijeđeni njeni čast i ugled. Ona je pojasnila da se s kancelarijom preselila s prizemlja na drugi sprat škole i da je tom prilikom zamolila predmetnog nastavnika likovnog vapsitanja da joj pomogne “oko raspoređivanja slika na zidovima, među kojima ima i učeničkih radova”. Istakla je da u školi postoji likovna sekcija kao i da se za Dan škole organizuje izložba učeničkih radova. Nakon izložbi neke radove predmetni nastavnik postavi u hol škole ali i u školsku zbornicu i različite kancelarije. Naglasila je da je profesorica likovnog vaspitanja od početka školske godina radila na razmiještanju radova.

“Baš u tom periodu dva učenika iz četvrtog razreda su došli kod mene u kancelariju i rekli kako im jedna slika „bode oči”. Rekli su mi da je to rad S.M. i na moje iznenađenje zašto bi im to smetalo, pitali su me zar ne znam da je on predvodio Paradu”.

Ona je istakla da sa učenicima nije pregovarala, niti su učenici govorili da je S.M. sramota za školu: “Poslije 25 godina radnog iskustva smatram da imam dovoljno autoriteta i znanja da ne moram s učenicima da pregovaram. Rekla sam da ne mogu da se složim sa njihovim stavom i da oni nemaju nikakvo pravo da odlučuju gdje će slike da stoje. Sjećam se da sam govorila i o tome da oni nemaju prava nikoga da osuđuju zbog različitosti, a isto tako sam rekla i lijepe riječi o S.M., kao bivšem učeniku, i o njegovim fotografijama”.

“Tačno je, nastavlja se u odgovoru na tužbu, to da sam pomenula da profesorica likovnog vaspitanja trenutno raspoređuje slike i da bih jako voljela da te slike budu baš u mojoj kancelariji, i da ćemo se o tome gdje će slika stajati profesorica i ja dogovoriti sa direktoricom, a

da oni o tome neće odlučivati”.

Ona je smatrala da je time odbacila tvrdnje tužioca da je s učenicima postignut neki kompromis.

“Tek nakon dan ili dva, kada sam o svemu razmislila, razgovarala sam sa profesoricom likovnog vaspitanja i rekla kako bih voljela da ta slika stoji u mojoj kancelariji. Ni u primisli mi nije bilo da ovim postupkom diskriminišem bilo koga” navela je u obraćanju Sudu tužena pedagoškinja barske Gimnazije.

Pedagoškinja je u odgovoru navela da nije pomišlja da bi radove S.M. uništili ti već drugi učenici pa je i zato procijenila da je najbezbjednije da se sliku nađu na zidu njene kancelarije: “Nakon razgovora sa ovim učenicima, nisam pomišljala ni na to da bi neko od njih oštetio fotograduije, jer da su to mislili da urade ne bi ni došli kod mene. Ali sam pomislila na to kako u školi prije podne boravi preko 600 učenika Gimnazije i isto, toliko, poslije podne, učenika Ekonomske škole. Kako se još uvjek dosta komentarisalo o Paradi ponosa, smatrala sam dobrom idejom da slika bude na zidu u mojoj kancelariji”.

Gđa S.V., pedagoškinja u barskoj Gimnaziji, je u odgvooru na tužbu navela da je bila u komunikaciji s gospođicom T.M., savjetnicom u Ministarstvu prosvjete, koju je inače resorni ministar zadužio ovim predmetom. Gđa S.V. je navela da je, iako joj je savjest potpuno mirna,

tražila savjet od T.M., savjetnice u Ministarstvu prosvjete, šta da radi”.

Navela je u odgovoru na tužbu da je dana 26. decembra 2013. godine od T.M. dobila poruku “da sliku vratimo gdje je i bila”. Odmah je o tome obavijestila direktoricu a sliku su vratile u hol, nakon praznika i čišćenje škole, dana 16. januara 2014. godine. Istog tog dana školu je prema navodima iz odgovora posjetio i Glavni prosvjetni inspektor i “utvrdio da je slika vraćena”.

Gospođa S.V. je navela u odgovoru na tužbu da joj je gospođa T.M., savjetnica u Ministrastvu prosvjete, “posvjedočila” da tužilac nije bio raspoložen ni za kakav razgovor i pojašnjenje.

Gđa S.V. se osvrnula i na stav, iz tužbe, o mogućem teškom položaju LGBT učenika i drugih LGBT osoba u školi. “Tvrdim da škola niti ima pravo da zalazi u nečiju privatnost, niti iko posjeduje podatke o LGBT osobama u školi. Ono u šta sam sigurna je da se u školi njeguje duh uvažavanja i tolerancije i da ne djelimo učenike ni po kakvom osnovu”.

Gđa S.V. je navela da je vrijeđaju, lično i profesionalno, navodi iz tužbe. U cilju toga ona je detaljno navela brojne reference iz profesionalne karijere. Brojni detalji su navedeni kako bi potvrdila svoju suštinsku posvećenost zaštiti ljudskih prava, razvijanju tolerancije i zaštiti

od diskriminacije.

U odgovoru na tužbu gđa S.V. je navela: “Stručnjaci kažu da i oni koji pripadaju marginalizovanim grupama nisu pošteđeni od predrasuda, što znači da pripadnik neke manjinske grupe isto može imati predrasude prema drugim „manjinskim ili većinskim grupama”. Ne znam da li je ova tužba rezultat predrasude, ali ono što znam je da sam nepravedno optužena, da sam povrijeđena i kao čovjek i kao pedagog, a zajedno sa mnom i moja porodica”.

Na kraju tužbenog odgovora gđa S.V. je navela “Kao pedagog sa dugogodišnjim radnim iskustvom tvrdim da je moja odluka vaspitno opravdana i da ne predstavlja nikakav oblik niti direktne niti indirektne diskriminacije”.

Direktorka škole u odgovoru na pritužbu bivšeg učenika Gimnazije S.M. iznijela je saglasnost sa svim tvrdnjama koje je iznijela u svom odgovoru tužena pedagoškinja kao i da navode tužitelja “smatra uvredljivim”.

Direktorka Gimnazije je u odgovoru na tužbu navela da je svaka obrazovna ustanova autonomna u svom radu i da “odlukom da slika tužitelja, pored drugih učeničkih radova, krasi zid pedagoga naše škole nismo povrijedili niti počinili bilo kakav oblikdiskriminacije”. Te fotografije su, dodala je ona, kao i drugi učenički radovi, rađeni na likovnoj sekciji i vlasništvo su škole, te škola ima pravo da odlučuje o svom vlasništvu, naglasila je ona.

Vezano za zahtjev nekoliko učenika da se radovi S.M. uklone iz hola škole direktorka škole je istakla “Ukoliko učenici naprave disciplinske prekršaje u školi se poštuje Pravilnik o izricanju vaspitnih mjera za učenike gimnazije. U ovom slučaju nije se radilo o disciplinskom prekršaju, već o iskazanom stavu. Škola nije podržala neprihvatljiv stav, a sa učenicima je obavljen razgovor”.

Dodala je da kao rukovodilac obrazovne ustanove prikupljanje dokaza za kojim su posegnule NVO smatra neprihvatljivim kao i da nisu tačni navodi tužioca da se radi o jednom od najboljih učenika.

Kazala je da se tužbom narušava ugled škole i da tužbeni zahtjev u cjelosti osporava i smatra neosnovanim.